C-jezik (uvod u programiranje)

                          
Uvod u programski jezik C

 Programski jezik C razvijen je 70-tih godina za uporabu na UNIX operativnim sustavima. Pripadnik je treće generacije jezika za programiranje i svojim razvojem stekao je velik broj pripadnika. Potpuno je strukturiran programski jezik kao i Pascal.. Kod se lako piše i čita,a moguća su definiranja svih tipova podataka i struktura. Za razliku od Pascala, C omogućuje programiranje na niskom nivou, vrlo bliskom nivou strojnog jezika (operacije s bitovima, adresama, mogućnost rada s registarskim varijablama, itd.). To pogoduje pisanju različitih sistemskih programa, koji su ranije, najčešće bili pisani u strojnom jeziku.

Postoje mnoge verzije C jezika za programiranje. Jedna od njih je Turbo C koji je namijenjen za rad na osobnim računalima. Turbo C posjeduje brzinu u radu, zauzima malo memorije, pruža mogućnost uređivanja i pisanja programa i ima program za ispravljanje grešaka "debuger".

Osnovna struktura C programa

U nastavku ćemo pokazati kao je strukturiran svaki program napisan u C i koji su njegovi elementi: 

#include <iostream.h>
void main(void)
{
            deklaracija varijabli
            naredbe programa;
}
 

Linije koje počinju s znakom # nisu izjave C jezika, već naredbe programa prevodiocu. Naredba #include <iostream.h> ili <stdio.h> poziva datoteku iostream.h ili stdio.h koja sadrži opis funkcija ulaza-izlaza za C.
Unutar vitičastih zagrada nalazi se deklaracija varijabli (koje će kasnije biti opisane) te slijede naredbe programa koje općenito čine naredbe za ulaz, računanje i ispis rezultata.

Prva linija programa, main, definira funkciju ili grupu zavisnih programskih naredbi. Funkcije su sastavni blokovi programa. Svaki program u C-u ima funkciju zvanu main. Većina programa sadrži još nekoliko funkcija sa odgovarajućim opisnim imenom. 

Svaka naredba u programu završava sa točkom-zarezom ( ; ) 

Ključna riječ void ispred riječi main znači da funkcija main ne vraća nikakav podatak, a riječ void unutar zagrada znači da funkcija main nema parametara.

Uz program poželjno je pisati i komentar tako da onaj tko čita program može shvatiti o čemu se radi. Komentari se pišu unutar slijedećih znakova  /*  */

Naredbe programa nalaze se unutar vitičastih zagrada i neke osnovne biti će u slijedećim lekcijama opisane.

Primjer1: /*Program računa i ispisuje zbroj za a=5 i b=3.*/

#include <iostream.h>
void main(void)
{
    int a,b,c;  /*deklaracija varijabli*/
    a=5;
    b=3;
    c=a+b;  /*racunanje*/
    cout << c;  /*ispis zbroja*/
 }

Primjer 2: /*Program ispisuje pozdravnu poruku u više redaka na zaslonu.*/

#include <iostream.h>
void main(void)
{
    cout << "Pozdrav";
    cout << " ";
    cout << " 2. razredu ";
    cout << endl;
}